Welcome to my world...

Polagano koči, čineći tako da mu se kola uklješte, i čineći tako da mu se niz ostatak konture prelijeva ogromna, ogromna bol. Škripi, star je. i kao milijun puna prije toga, polagano staje, zaustavljajući se upravo pred hordom nečega, nekoga, tko uporno gura unutra, iako još zapravo za to on nije spreman. dok je još bio početak, dok je bio mlada, plašile su ga te čudne duše koje su se naguravale na njegovu karoseriju, čineći ponekad udubine, ili puštajući čudne otiske.... sada? sada ga više ništa ne može preplašiti. a ma baš ništa.... stao je. čuje se škripa, i vrata se otvaraju. koji je to put danas? deseti? stoti? tisućiti?? moj Bože, davno je prestao brojati, jer bilo je to tako besmisleno... kao da je bitno... ionako će sutra isto to napraviti, i preksutra i svaki dan svoga života, sve dok ga na kraju ne budu prodali u staro željezo jer zakazuje, jer mu kočnice više nisu dobre ili neka druga fora koju će pronaći samo da ga se riješe. Nitko to ne želi, ponajmanje on.... ali jbg... ako tako mora biti, tako i hoće biti....

oni ulaze. nemilosrdni i grozni kao i uvijek. nikada ne paze. barem malo. nikada... umorna ga karoserija stišće, i u zadnje je vrijeme počeo osjećati svaki vijak. previše je to za njega, nikada ne bi priznao, naravno da nebi, ali previše je.... neće odustati, dok ne umre, dok mu svaki dio karoserije ne postane samo staro željezo i dok ga ne budu mogli čak ni na groblje prodati jer ga nitko više takvoga neće ni htjeti. čak ni za djelove. da, to bi bila dobra osveta... potruditi će se...

oni sjedaju. svugdje. hvataju se za njega dok ulazi u zavoje, i on se namjerno zaljeće u jednu stranu tako da moraju upotrijebiti svu svoju snagu kako bi se održali na nogama, jer bi inače posustali i pali. ovako je lagano. ovako im se osvećuje za ništa, zapravo, za sve one dane kada su njega tukli, i za sve one dane kada je njega boljelo... aha... sada im vraća, neprimjetno, pomalo bolno, ali osveta je tu... njuši je poput gladnog psa kada onjuši svoj obrok, i kada mahnito kreće prema njemu. o da... tu je...

oni su bezobzirni... ne mare za njega, stišću ga i diraju, svugdje, svakako i stalno. ne može to više. namjerno se jače naginje, i namjerno učini da svi popadaju. o kako je bilo dobro. o kako uživa.

oni silaze... na kraju dana, već iznemogao, gotov od svega, ulazi u svoju garažu. staje, nakon 15 sati vožnje, on staje... uživa u samoći, i dok gleda druge kako stoje pokraj njega. jednako umorne, jednako bolesne, jednako stare. za danas je dosta. sutra će ponovo otvarati svoja vrata svakome, praveći se da jedva čeka da se napuni, a zapravo će samo ubirati svoj dio osvete, i postajati svakim trenutkom sve svijesniji koliko je zapravo star... svakim danom nositi će to breme. ali dosta je za danas... sada je sretan....

njih nema... i on tone u san... do sutra..... do sutra...

- 07:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

nesto glupo...

jedno sasvim sitno pitanjce... kako se uopce zove ambalaza u kojoj je smjesa poznata kao labello???? ne mozes je nazvati plastikica, ili tetrapak naravno da ne... i??????

- 09:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

sjećanja jedne Gejše...

ok.. cim sam odlucila cijeli post posvetiti tome onda znate da je film stvarno dobar. u pocetku sam osjecala lagan otpor kada je trebalo ici u kino s eni. nagovarala me neko vrijeme a meni se stvarno nije dalo ici. ali na kraju jesam. i nisam pozalila :) trazila sam neke slikice na netu sta se tog filma tice, ali nisam nasla nista sta bi moglo zadovoljiti dovoljno da stavim tu...
pretpostavljam da vecina zna za njega i da ste ga gledali. UPOZORENJE: film nije za musku publiku, osim naravno ako niste neki veliki mekusci i placete na tuzne scene :) bez uvrede, naravno...

sta reci? film je dobar. jako dobar. to pokazuje i cinjenica sta su ga u Japanu zabranili. zasto? vjerojatno zato sto govori istinu. pokazali su Gejse kao kurve, sto su u ono vrijeme vjerojatno i bile. a ko ih moze kriviti. zapravo su kao i svaka druga kultura koja zeli obraniti svoju bastinu, ali naravno dati joj malo ljepsu sliku nego sto je to zaista i izgledalo. ali zar su zaista mislili da ce odgađanjem prikazivanja moci sprijeciti pošast koja je počela harati? zar ljudi zaista mogu biti toliko glupi? vjerojatno... oni sigurno. oni koji cuvaju svoju kulturu kao da je najvrijednije zlato. glupost sta se mene tice. pa bilo je kurvi u proslosi i biti ce ih kad mi nestanemo.... zar ne? o da...
to je jedan od rijetkih filmova koji su me uspjeli rasplakati u zadnjoj udarnoj sceni.....
zapravo nema dovoljno velikih rijeci za pohvaliti film. i sve cete vidjeti kad ga pogledate, ako to vec niste napravili. i sta reci zapravo? nista. film je zakon i nece biti tako brzo zaboravljen....

saljem vam puse i chitamo se kad stignem...

- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2006.

ah i fax...

mada, ovaj naslov nema apsolutno nikakve veze s onim sta imam namjeru danas pisati, trenutno sam na faxu, i pred pet minuta sam zavrsila pismeni iz pedagogije. mislim da nije lose proso, ali necu nista govoriti da se ne ureknem... ovako... report: vecera je prosla fenomenalno. franko je ostao zbunjen i zacudjen, ali i ugodno iznenadjen. stol je bio pun svijeca, cvijeca i svega. bas je bilo slatko.. tako da ... dobila sam zeljeni efekt i slatki poklon... sad mi je franko poceo vec prijetiti da mi priprema poklon za godisnjicu, ali s obzirom da je tek u petom mjesecu, imam neki osjecaj da me lagano zajebava, jer zna da ne mogu izdrzati sta se tih stvari tice....

nego... danas mi je na pamet pala jedna zanimljiva temica... digla sam se jutros oko 15 do 7, i usla u kupaonu. pogled mi je odmah pao na aleksandrinu cetku ( inace, to mi je jedna od dvije cimerice, i to naravno ona s kojom se manje slazem. bilo je dosta toga u međuvremenu, ali mi se sve to skupa ne da pisati.. uglavnom ona je bila i glavni lik moga posta o novoj godini ( linkaj na post ako ti se chita o novoj...)... tako da... di sam stala ono.. a da, aleksandrina cetka za kosu...
urednost se kod osobe vidi na milijun različitih načina, kad malo bolje razmislim, znakova (ne)urednosti ima kod svakoga i na svoj način su prikazani. ali ovako... jedan od osnovnih je kod ljudi zapravo, bar dok zivite s njima, nacin na koji slazu odjecu, ili nacin da li spremaju stvari za sobom ili ne. meni... pa to kod mene ide malo drugacije. ne ne, naravno da ja slazem svoju robu, ako nis drugo, bar na stolicu ali uredno!, i naravno da maknem i operem sudje poslije jela, ali hocu reci, da za razliku od nekih kome razne sitnice i ne predstavljaju nesto bitno na sto bi se trebalo previse osvrtati, ja se volim osvrtati na sitnice koje predstavljaju neku osobu. tako da... sto sam zapravo htjela ovim svime reci... to da... hm mislim da mi je osnovni pokazatelju rednosti i nemarnosti neke osobe njegova cetka za kosu.. sada, da sam imala aparat bila bi je slikala pa vam pokazala kako kod nje to zapravo izgleda, ali nisam imala aparat, a i u 7 ujutro mi oci bas i nisu u najboljem redu sto se raznih detalja zapazanja tice... ovako... mislim da je to nesto najstrasnije sto sam u zivotu vidjela. ta cetka je stvarno koma. ne kako ona izgleda s vanjske strane, jer cetka je cetka, nema karakteristicnog izgleda, nego nacin na koji je ona odrzavana. recimo da izgleda kao cetka koju je neko koristio neko vrijeme i onda je pustio da trune, i onda ju je nakon dugog niza godina ponovo uzo da ju pocne koristiti. ne znam... meni bi se gadilo cesljati se s njom. ima toliko dlaka, toliko necega sto zapravo niti nema rijeci u rijecniku cime bi se moglo opisati. jedina rijec koja mi pada na pamet je BLJAK........... eto samo to... trebali bite zapravo to vidjeti, pa biste shvatili zasto posvecujem cijeli jedan oduzi post samo za njezinu cetku... ali jbg, vi ste sprijeceni u tome da vidite kako taj horor od četke izgleda, a ja nisam imala aparat blizu da vam to predočim. zapravo, nije lijep prizor tako da niste nista propustili sta se toga tice... sta da kazem. sitnice me ubijaju, potovo kad hororski naginju prema necemu sto bi trebalo predstavljati zensku osobu od 19 godina. da ima deset, pa da joj je svejedno s cim se ceslje, nebi nista rekla, ali ovako... kada je cura u tim godinama, kada ima neke stvari oko kojih bi trebala pripaziti, ne mogu a da ne kritiziram. dani, ako ovo citas, vidit ces ti danas o cemu ja pricam... kad dodjes u stan... na masini za robu... brrrr prodju me trnci cim pomislim na tu jadnu cetku. dosla mi je volja da je ocistim jutros, ali jbg nije moja, i uostalom nek si je sama cisti. ako joj pase cesljati se time, nek se ceslje, nemam nista protiv toga... a ma... idem... nesto raditi...nemam blage sta, ali budem smislila.... velika pusa svima iz jako jako jako kisne rijeke,,, i chitamo se,,,

- 09:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

valentinovo...

Nravno, zasto bi ja odudarala od stereotipa, naravno da cu se bacit malo na valentinovo, na filozofiranje i sve sto ide s tim danom... ovako... meni ne predstavlja puno, bar do sada nije. od kad sam sa frankom to je vec druga prica. osjecam kao da zapravo taj dan, a i svi dani imaju neku car... fora je kad stalno mislim kako ga iznenaditi ili nesto takvoga... lijepo je biti zaljubljen iako sam zapravo uvijek mislila kako je sve to skupa previse iskomercijalizirano i uvelicavano... za one koji zapravo znaju kako stvari stoje, i nije tako lose...
odustala sam od poklona( sjecate se, rastopljena cokolada?) i odlucila napraviti nesto drugo... jucer navecer, prije nego sta sam sjela na bus u ri, dala sam mu malu bijelu kuvertu. unutra je bilo pismo i 200kn. hihi ne, ne naplacujem mu za razne usluge nego.... caka je u tome sto on misli da cu se ja danas vratiti u poreč... a necu.. jer veceras cu mu javiti da zapravo moram ostati ovdje jer tek sutra imam usmeni... i tako....dala sam mu lovu za benzin, i u pismo objasnila da mu je to ili za povratnu kartu,ili za benzin do rijeke i nazad. danas ce to procitati. kasnije. planiram napraviti vecericu za nas dva. malu, slatku, romanticnu... mislila sam stol ukrasiti sa suhim laticama ruza ili nesto, ali nemam namjeru napraviti nista pretjerano kicastoga. samo laganu, intimnu atmosferu... danas cu sastaviti meni, pa vidit uopce sta napraviti za veceru... mislim da je sve to skupa dosta ok i da bi moglo upaliti. jedini je nedostatak ako on slucajno ne bude htio doci, u sto sumnjam i sto sam mu poklon zaboravila u poreču... ali ajde, naknadno ce ga dobit, kad se vratim iz ri, tako da to i nije neki pretjerani nedostatak... zato...idem se baciti na trazenje adekvatnog recepta... i s obzirom da je jaaaaaaaaaaaaaako jaaaaaaaaaako mala vjerojatnost da cu sutra biti na netu, jer cu imati pune ruke oko spremanja svega... i dok ocistim stan i dok sve to "intimiziram" tako da vam sada svima zelim sretno valentinovo...... provedite ga onako kako zelite, zapravo nije bitno kako nego s kim... dajte pusu onome kog volite, i nemojte dopustiti da vam sutra ista pokvari dan....

kissa od snegy...

- 10:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

ok... ova moja stara kanta me jako jako izludjuje. cinjenica je da cu jos neko vrijeme vjerojatno biti na ovom blogu... jer, ko prvo uzasno je spor i nista ne mogu napraviti s njim, i sve moje ideje su pa... poprilicno neostvarive... ali jbg... kad tad ce mi upaliti. hm, s obzirom da ni gotovi predlosci nece samnom surađivati, to mislim da dovoljno pokazuje koliko zapravo imam srece s tim stvarima :(((
nego... sto htjedoh... ah da... jeste znali da morska zvijezda nema uopce mozga? ne govorim to u ironicnom smislu, nego bas ga nema... ponekad bi bilo lijepo biti ko ona...
oh, ali nisam o tome htjela pisati danas. zapravo, ne znam niti o cemu bi pisala, jer je cinjenica da me komp jutros uzasno iznervirao, i sada mi osim milijun psovki apsolutno nista drugo ne pada na pamet. svidjaju vam se slikice?? meni su slatke... i frenki se naljutio kad sam mu rekla da sam ih stavila tu, ali sta da mu ja radim.. valjda ce ga proci.....
hmhm sad ce valentinovo. ne znam da li sam o tome vec pisala, ali mrzim takve stvari... mislim, blagdane i sve moguce polu i slicno blagdanima, jer moram kupovati poklone. nije stvar u tome da sam skrta, nego jednostavno u zadnje vrijeme uopce nemam ideje sta kupiti. franku sam planirala napraviti bombonijeru, ali mislim da cu samo rastopiti onu bijelu milku s kokosom jer mu je ta najdraza i onda onako rastopljenu ponovo ukrutiti, ali u formi srca. on ce bit sretan jer ce misliti da sam se s tim cijeli dan zajebavala, a ja cu biti sretna jer zapravo nece znati da je to cokolada iz trgovine... makar, ne znam.. morat cu jos nesto smisliti. dali su neki dan u novinama prilog o tome sta kupiti decku ili curi za valentinovo, ali sve skupa je to jako glupo, jer ako misle da cu decku za takav dan kupiti nogometnu loptu, grdo se varaju.... a bo.. recimo da imam jos dovoljno vremena...
ucenje napreduje. u utorak i srijedu imam ispite iz informatike i glazbenog, mislim da ce to biti lako, barem sta se informatike tice, s pedagogijom sam dosla recimo do pola... jer, doma sam, i podrazumijeva se da necu cijeli dan visiti nad knjigom... a to vrijeme zadnjih par dana ko da je namjerno tako suncano i sve... i ko ce onda visiti nad tim glupim skriptama u kojima je jedna precenica zapravo preko cijele stranice??????????????? ubija me pedagogija..... ali ajde, kao sto je rekla moja stara, sama si birala i sad pati :) nema druge zar ne?
recimo da cu sada zatvoriti komp i ici u sobu uciti... recimo i to da cu maksimalno biti koncentrirana na gradivo... recimo da necu ici van za koju minutu... hmhm recimo...

nego... samo sam vam htjela pozeljeti ugodan nastavak dana, s obzirom da nisam pisala ima nekih tjedan dana, tako nesto... hocu, cesce, obecajem, samo da mi ta strka sa ispitima zavrsi i onda cu se posvetit blogecu malo vise nego sto to sada radim...
kiss

- 16:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.01.2006.

evo par obećanih sličkica sa nove godine... svećano izjavljujem da je to moj zadnji post na ovom blogu, jer od sutra, naravno ako sve to uspim danas napraviti, vidimo se na drugome :))) velika kizza

- 14:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

ah... studentski zivot.... :)

ne mogu reci da mi nije pocelo biti lijepo u Rijeci. dobro, i dalje ima istih problema sa penzionerima, sa stanom, jer puse ali i to smo polako pocele rjesavati, mislim ne stvar s penzionerima jer to se ne moze rjesiti nego stvar sa stanom. malo po malo pocinje liciti na nesto full dobro mogu reci. nego... razlog ovoga posta je da vas obavijestim da ce frenki doci ovaj vikend u rijeku i reci cu mu da donese slike od nove godine pa cu ja sve to skupa lijepo prebaciti u komp i tamo negdje u pon cete imati slike na blogu. mislim da ce biti pon, u krajnjem slucaju obecajem da ce do druge nedelje biti. jbg kad se vidimo jednom tjedno i onda ko uopce misli na to da ga pitam da mi donese slike... :)))) imamo naime drugih stvari na pameti za raditi... hihihi nego.... malo prije smo predali seminare iz informatike. dobro je sta mi bar jedan predmet lezi kako treba i bar se oko toga ne trebam puno zamarati. inace, sad u cetvrtak imam kolokvij iz glazbenog i to mi zadaje poprilicno mnogo muka... ne volim glazbeni i ne svidja mi se to uciti. mada, recimo da cu se danas primiti posla... i da... kew i ja vec neko vrijeme radimo na otvaranju moje nove stranice bloga mada mogu reci da nam i to daje puno muka jer je cinjenica da su skoro sve moje zamisli neostvarive, ne kuzim zasto.. hihi nije da trazim nesto nemoguce zar ne????????? a kew??????? mislim da ne... makar to sta trazim neznam ostvariti, ali to je kako bi rekla moja stara, drugi par rukava. e da... aki i ja smo izgladile stvar. nismo se svadjale, naravno da je to ispod nase razine s obzirom da smo cimerice i sve. malo smo popricale, malo plakale, malo se smijale i to je to. rjeseno. komp se osusio od silnoga stoka i sad opet radi, mada je malo usporen, ali recimo da to pripisujem starosti a ne tome sto su ga zalile. kad gledam, nije da je ona kriva sta ima kokose za prijateljice. jbg nije da svako ima savrseno drustvo... e tako... i sad sta se pokrivaca tice. flekice smo pokusavale odstraniti svim mogucim i nemogucim sredstvima i nista ne pali. biti ce da je zenska koja je radila kavu napravila tako jaku da mislim da ju je isla piti da bi joj topila sve organe u tijelu. a ma, znaci kad gledam bolje da nismo imali mlijeka u kuci :)) nemam pojma sta napraviti. na kraju cemo vjerojatno pokrivac odnesti u kemijsku cistionu i nadam se da ce oni rijesiti stvar kako spada. aki je rekla da ce ona frendicama dati racun i da ce stvar biti rjesena. neki smo dan radile usecerene jabuke

i najele se ko mali prascici. nisam znala da je to toliko zasitno, a mozda je bilo zasitno samo zato sto smo ih osim u karamel tocale jos i u kekse i rastopljenu cokoladu... ili....ma neeeeeeee jabuke su krive :)))

nego... saljem vam pusu pa se chitamo brzo :)) kissa od snegy

- 11:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2006.

bemu vraga i prehlada...

danas sam uzasno prehladjena :((( prehladu sam zadnji put imala mislim u osnovnoj skoli. i svaki put kad mi dodje bude prava katastrofa. nego... to je bila sporedna stvar o kojoj sam danas htjela pisati. povodom moje prehlade, i povodom toga sto smo imali pedagogiju pa mi je koncentracija bila na minimumu bacila sam na posao svoje hm neke... mozdane vijuge i dala se na neka glupa razmisljanja.. kazu da je Bill Gates jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, ali zasto nikad niko nije reko ko je proizveo papirnate maramice, i koliko ta soba zapravo dobija love? sad.. zamislite cinjenicu. na svijetu postoji uzasno puno ljudi ( ne dajem broj da se ne obrukam ako fulam, tako sutim ko riba pa dajem da proizvoljno zamislite), i racunam da barem 70% svih tih ljudi ima prehladu upravo u ovom trenutku i da barem od tih 70%, nekih 65% koristi papirnate maramice. da se razumijemo svi ti postoci su proizvedeni iz mog vlastitog uma tako da to nisu provjereni statisticki podaci, ali mislim da nisam bas previse fulala :), nego, di sam ono stala. uglavnom, barem 65% ljudske populacije koristi papirnate maramice. i sad, ako si prehladjen i ako ih koristis, sigurno neces kupiti samo jedan paket, nego cijelo pakovanje, bar ja tako radim. u kranjem slucaju, ako je prehlada dosegla jako visoku razinu kupiti ces i dva, no to nije bitno sada. bitna je cinjenica da proizvodjaci papirnatih maramica zarađuju na prehladama užasno visoke svote. i budimo realni nije bio glup onaj koji ih je izmisio i dalje prodavao patent za njihovu proizvodnju svugdje po svijetu koga je to interesiralo. probati cu se malo dati u istrazivanje i bas me zanima ko je izmislio papirnate maramice. tako se npr mogu nadovezati na priču o slamkama, ili wc papiru... ali to cemo drugi puta.. odavno vise ne pijem sa slamkom, naime, sada kao dvadesetogodišnjakinja ( hehe biti cu za 10mjeseci) trudim se biti kako-tako ozbiljna. daniel ako ovo citas, ne zajebavaj, rekoh trudim se!!!!!!!!!!!
ok. mislim da bi ikakvo daljnje razvijanje ove diskusije mene i moje malenkosti bio cisti zlocin. stoga odlucujem prestati ovdje, dok imam bar jos donekle vremena za razumnu govoranciju. bilo mi je drago. do chitanja...

zelim vam ugodan predstojeci vikend, ako ste u raljama prehlade kao i ja pijte puno caja, pojacanog ako je potrebno( hihihihi) i toplo se obucite. ovi ostali... e pa.. da bar se prehladite pa osjetite nase patnje :))
e da........................... svi oni kojima sad pocinju prave muke s ispitima, neka je sa srecom... meni ce je trebati puno :))))

kissa